Mexico City je jedan od gradova koji najbrže tonu na svijetu. Sada, moćni satelit američke Nacionalne uprave za zrakoplovstvo i svemir (NASA) potvrđuje ubrzani napredak ove tihe prijetnje koja dovodi u opasnost gotovo 20 milijuna ljudi.
Satelit koji su dizajnirali NASA i Indijska organizacija za svemirska istraživanja (ISRO), poznat kao NISAR (NASA-ISRO radar sa sintetičkom aperturom), uspio je s neviđenom preciznošću uhvatiti veličinu i evoluciju ovog fenomena u različitim područjima meksičke prijestolnice. Analiza se temelji na preliminarnim mjerenjima iz svemira između listopada 2025. i siječnja ove godine, tijekom sušne sezone u Mexico Cityju.
Njihova otkrića zabilježena su na karti koja pokazuje kako se podzemlje metropole pomiče. Na karti je NASA identificirala područja sa slijeganjem većim od 2 centimetra mjesečno (označeno tamnoplavom bojom). Agencija precizira da područja označena žutom i crvenom bojom mogu odgovarati pozadinskim signalima (ili šumovima) za koje se očekuje da će se smanjiti kako satelitski instrument bude prikupljao više podataka.
Slika također ističe lokaciju Međunarodne zračne luke Benito Juarez, koja se nalazi u blizini jezera Nabor Carrillo, koja radi usred područja s ubrzanim slijeganjem. “Ovakve slike potvrđuju da su NISAR mjerenja u skladu s očekivanjima”, rekao je Craig Ferguson, zamjenik direktora projekta.
Mexico City nalazi se na vrhu gline i jezerskog korita drevnog jezera Texcoco. NASA objašnjava da je ovaj proces posljedica intenzivnog crpljenja podzemnih voda i sve veće težine povezane s urbanim razvojem. Oba čimbenika uzrokovala su zbijanje drevnog jezerskog tla više od jednog stoljeća.
Fenomen je prvi dokumentirao 1925. godine inženjer Roberto Gayol. Između 1900-ih i 2000-ih, neka su područja doživjela pad od gotovo 35 centimetara godišnje, uzrokujući štetu na infrastrukturi kao što je metro, jedan od najvećih sustava masovnog prijevoza u Americi.
Studija koju je 2024. godine proveo Dario Solano-Rojas, stručnjak za daljinska istraživanja s Nacionalnog autonomnog sveučilišta u Meksiku, otkrila je da slijeganje tla nije jednolično. Nakon analize promjena u nadmorskoj visini grada između 2011. i 2020., istraživač i njegov tim zaključili su da su stope slijeganja vrlo varijabilne: dok se u nekim područjima bilježi do 50 centimetara godišnje, u drugima je taj fenomen gotovo neprimjetan.
To stvara “diferencijalno slijeganje”, gdje tlo neravnomjerno tone ne samo po kvadratnim kilometrima ili gradskim blokovima, već čak i na metarskoj skali. Kada ulica, željeznička pruga ili zgrada drugačije tone na jednom kraju u odnosu na drugi, njena stabilnost je ugrožena.