1.4. Prikazivanje znakova bajtom

Svi podaci koje računalo obrađuje pretvoreni su u nizove bajtova.

Svako slovo ili interpunkcijski znak mora imati svoju jedinstvenu kombinaciju bitova (šifru ili), tzv. kod koji ga razlikuje od kodova drugih slova i znakova.

Postupak pretvaranja podataka u oblik prikladan za obradu na računalu naziva se kodiranje, a obrnuti postupak dekodiranje.

Norme

Skup pravila koji određuju kodove i načine njihove primjene postižu se dogovorom i nazivaju se normama.

Jedna od poznatijih normi je ASCII (čita se „aski“) norma ili ASCII kod.

Što je ASCII način kodiranja?

To je američka norma za prikazivanje znakova na računalu.

Puni engleski naziv je American Standard Code for Information Interchange.

Za prikaz svakog pojedinog slova, brojke ili znaka ova norma koristi jedan bajt.

Idemo vidjeti to na primjeru

• Na tipkovnici pritisnete slovo „b“, ali računalo ga ne prepoznaje u obliku u kojem ga vi vidite.
• Čim pritisnete slovo „b“, računalo ga kodira u niz bitova (bajt) „b“ – 1100010 (binarno prikazano slovo b).
• Na kraju procesa obrade podataka na ekranu se pojavi znak „b“ koji vam je prepoznatljiv.

I sada zamislite tako mnoštvo riječi, znakova…

Svako slovo ima svoj dekadski kod (npr. B ima dekadski kod 66, a „b“ 98). Dekadski kod pretvara se u binarni oblik – za prikaz pojedinih slova bilo je dovoljno sedam bitova, a za prikaz posebnih hrvatskih znakova korišteno je osam bitova.

Bilježnica