Granice znanja: Što je svjesnost i kako je razumijemo?

Kako možemo dokazati da postoje svemiri osim našeg, a da funkcioniraju na drugačijim principima? Multiverzum, prema definiciji, nije dio našeg svemira, i stoga ga ne možemo direktno kontaktirati. To postavlja pitanje može li ova ideja ležati izvan granica znanstvenog istraživanja.

Naša svijest o svemiru koji omogućava život prirodno izaziva pitanje o postojanju drugih oblika života. Ako postoji inteligentan život negdje drugdje, kako to utječe na našu percepciju sebe kao ljudi? Ali što zapravo znamo o ljudskom mozgu i svijesti? Ili, drugim riječima, što mozak može spoznati o sebi?

Mozak je složen sustav kemijskih i električnih impulsa, neki ga čak uspoređuju s naprednim računalom. Međutim, za razliku od računala, mozak je svjestan samoga sebe, sposoban za osjećaje i emocije. Kada pokušavamo povezati različite dijelove mozga s mentalnim iskustvima, suočavamo se s izazovima.

Primjerice, možemo vidjeti mozak osobe koja meditira i usporediti ga s osobom koja ne meditira. No, bez subjektivnih informacija, nemoguće je sa sigurnošću reći koji uzorak moždanih valova pripada meditaciji. Dakle, bez subjektivne potvrde, teško je povezati fizičko stanje mozga s mentalnim iskustvom.

Najveće pitanje ostaje: zašto uopće postoje svjesna mentalna iskustva? Ne znamo ni koje stvari su svjesne. Mi, kao ljudi, znamo da smo svjesni iz vlastitog iskustva. Možemo pretpostaviti da su i drugi ljudi svjesni jer imaju mozgove poput naših i govore o svojim mentalnim iskustvima.

Ali što je s drugim životnim oblicima? Jesu li čimpanze svjesne? Mnogi bi rekli da jesu. Što je s crvima? Da bismo saznali, mogli bismo ga prerezati na pola i promatrati kako oba dijela reagiraju. No, znači li to da crv sada ima dvije svijesti, ili nikada nije imao nijednu?

Slična pitanja možemo postaviti i za bakterije ili čak Sunce. Gdje povlačimo crtu? Ova pitanja ukazuju na dublji problem – problem razumijevanja svijesti i njene veze s fizičkim mozgom.

Postoji nekoliko teorija, od kojih jedna sugerira da su mozak i um dvije odvojene stvari koje međusobno djeluju, no ova teorija nije više popularna. Druga teorija kaže da postoji samo jedna stvar, koju promatramo iz dvije različite perspektive: fizičke (atomi, elektroni) i subjektivne (bol, ljubav, sreća).

Međutim, svjesnost ostaje velika enigma, i moguće je da nikada nećemo pronaći potpuno zadovoljavajući odgovor. Ovo pitanje nas vodi do samih granica onoga što možemo saznati.

Znanost, iako moćna, ima svoje granice. I dok ćemo nastaviti razvijati tehnologiju i gadgete, temeljne znanstvene spoznaje možda su blizu svojih krajnjih granica. Možda ćemo dosegnuti točku u kojoj smo otkrili sve što je moguće otkriti, ali to neće značiti da smo sve spoznali. Razlog tome može biti i evolucijski: mozak se razvio kako bi nam pomogao preživjeti, a ne kako bi shvatio sve tajne svemira.

Još jedan razlog su praktična ograničenja. Na primjer, u fizici, svako novo otkriće zahtijeva sve složenije i skuplje eksperimente. No, nema jamstva da će konačni eksperiment koji bi potvrdio naše teorije biti tehnički izvediv ili financijski dostupan.

Treći razlog su pitanja koja su oduvijek bila složena, poput prirode prostora, vremena, materije i svjetlosti. Možda su ta pitanja jednostavno izvan našeg dosega, postavljena na granici onoga što možemo znati.

Kako razumjeti svijest samo je prvo od tih pitanja. I dok se suočavamo s ograničenjima našeg znanja, možda ćemo se morati pomiriti s tim da nećemo dobiti sve odgovore.

Izvor: Youtube