Trump želi venecuelansku naftu. Dobivanje možda nije tako jednostavno

predsjednik Donald Trump jasno je stavio do znanja: njegova vizija budućnosti Venezuele uključuje profitiranje SAD-a od njezine nafte.

“Imat ćemo naše vrlo velike naftne kompanije Sjedinjenih Država – najveće bilo gdje u svijetu – ući, potrošiti milijarde dolara, popraviti teško oštećenu infrastrukturu, naftnu infrastrukturu”, rekao je predsjednik novinarima na konferenciji za novinare u subotu, nakon šokantnog uhićenja venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura i njegove supruge.

No stručnjaci upozoravaju da će niz realnosti – uključujući međunarodne cijene nafte i dugoročna pitanja stabilnosti u zemlji – vjerojatno učiniti ovu naftnu revoluciju mnogo težom za izvođenje nego što se čini da Trump misli.

“Nepovezanost između Trumpove administracije i onoga što se stvarno događa u svijetu nafte i onoga što američke kompanije žele je golema”, kaže Lorne Stockman, analitičar iz Oil Change Internationala, organizacije za istraživanje i zagovaranje čiste energije i fosilnih goriva.

Venezuela se nalazi na nekim od najvećih rezervi nafte na svijetu. Ali tamošnja proizvodnja nafte naglo je opala od sredine 1990-ih, nakon što je predsjednik Hugo Chávez nacionalizirao velik dio industrije. Zemlja je bila proizvodeći samo 1,3 milijuna barela nafte svaki dan u 2018., što je pad od više od 3 milijuna barela dnevno u kasnim 1990-ima. (SAD, vodeći proizvođač sirove nafte u svijetu, proizvodio je u prosjeku 21,7 milijuna barela svaki dan 2023.) Sankcije nametnute Venezueli tijekom prve Trumpove administracije, u međuvremenu su još više smanjile proizvodnju.

Trump je opetovano implicirao da bi oslobađanje sve te nafte i povećanje proizvodnje bili blagodat za industriju nafte i plina – i da očekuje da američke naftne kompanije preuzmu vodstvo. Ovakav način razmišljanja – prirodni izdanak njegove filozofije “buši, dušo, buši” – tipičan je za predsjednika. Jedan od Trumpovih glavne kritike rata u Iraku, koji je prvi put izrekao godinama prije nego što se kandidirao za dužnost, bilo je da SAD nisu “uzele naftu” iz regije kako bi se “nadoknadile” za rat.

Predsjednik gleda na energetsku geopolitiku “gotovo kao da je svijet tabla Settlers of Catan – otmete predsjednika Venezuele i, ipso facto, sada kontrolirate svu naftu”, kaže Rory Johnston, kanadski istraživač tržišta nafte. “Mislim da on opravdano, do određenog stupnja, vjeruje u to. To nije istina, ali mislim da je to važan okvir za to kako on opravdava i pokreće zamah svoje politike.”