Kaos Nih rezova ostavio je znanstvenike u ranoj karijeri

“Da smo krenuli u poslovanje-kao uobičajeni i priznali normalnu veličinu razreda, tada bismo imali studente koje nismo mogli podržati u programu”, kaže Kimberly Cooper, razvojna biologinja na UCSD-u i suradnica direktora PhD programa Biology. Jedan od njenih preddiplomskih menta nije primljen ni na jedan diplomski programi ove godine. Taj se mentor nada da će postati neplaćeni volonter koji će nastaviti raditi u laboratoriju “jer to želi tako loše”, dodaje Cooper. “To je još jedna briga – da se možda vraćamo na mjesto gdje je istraživanje bilo samo za ljude koji imaju neovisne financije da to mogu učiniti.”

Jeremy Berg, bivši direktor NIH -ovog Nacionalnog instituta za opće medicinske znanosti, ima praćenje Isplata NIH T32 potpore– Treniranje bespovratnih sredstava koje izravno podržavaju diplomska i postdoktorska istraživanja. Od veljače ove godine dodijeljene su samo dvije nove potpore T32. Za usporedbu, od veljače do ožujka prošle godine dobiveno je 69 bespovratnih sredstava. Iako ožujak nije nužno mjesec u kojem se T32 dodjeljuje vrhunac, nedostatak aktivnosti Berg je zabrinut za budućnost.

Nedostatak stipendija za obuku NIH -a u skladu je s trendovima iz NSF -a, gdje su nagrade iz Uprave za STEM obrazovanje čini se da je usporio do gotovo potpunog zaustavljanja. U usporedbi s NIH-om, NSF fond istraživanja koje po prirodi može biti ne-biomedicinska i pokreće program diplomskog znanstvenog stipendija-što pruža podršku tisućama diplomiranih studenata svake godine. Nagrade GRFP -a obično se dodjeljuju u travnju, a nejasno je kako će na njih utjecati ove godine. “Strašan je signal poslati studentima koji su odlučili da žele karijeru u znanosti i čekali su cijeli život da idu u diplomsku školu”, kaže Berg.

Nestabilnost u raspoređivanju davanja obuke, zajedno s novom politikom NIH-a o ograničavanju neizravnih troškova-koje plaćaju kritične funkcije poput održavanja laboratorija, opreme i administrativne podrške-nisu samo pogođeni polaznicima, već i fakultetima čiji se LAB-ovi oslanjaju na rad diplomiranih studenata i postdoktorske znanstvenike. Savezne potpore pružaju značajan dio financiranja mnogih laboratorija, kaže Ran Blekhman, genetičar sa Sveučilišta u Chicagu čiji laboratorij gotovo u potpunosti financira NIH. Ova neizvjesnost prisilila je mnoge znanstvenike, posebno one u ranoj karijeri, da se usredotoče na to da jednostavno rade znanost do pokušaja da naprave svoju znanost – i karijeru – pružaju se.

Blekhman, čija istraživačka skupina proučava ljudski mikrobiom, uvijek je tražila ne-federalne izvore financiranja. No, novac iz, recimo, privatnih zaklada često ne podržava osnovnu znanost ili ima neodrživo nisko-strojni strop, koji bi obično bio pokriven financiranjem NIH-a prije novog ograničenja neizravnog troška. “Moj je osjećaj da svi već gledaju svuda”, kaže Blekhman. “Nije kao da postoji novi lonac novca kojih nitko nije bio svjestan.”

Da bi se svjetla zadržala u laboratoriju, planovi za nepredviđene situacije obiluju. Cooper, koja ima četiri prijedloga NIH -a u Limbou, nedavno je pomogla jednom od njenih postdoktorskih učenjaka koji se prijavljuje za zajedništvo u Europi kako bi nastavio svoje istraživanje. Blekhman razmišlja o tome koliko učenika može razumno podržati u budućnosti, treba li posjekotine pogoditi njegov laboratorij.

Čak i među neizvjesnošću, mnogi studenti ostaju duboko posvećeni karijeri u znanosti. Robert Schwartz, savjetnik za eseje na faksu i diplomski studij, kaže da neki studenti s kojima surađuje uzimaju nekoliko dodatnih godina u europskim laboratorijima, u nadi da će se u budućnosti otvoriti više američkih sredstava. Kako Fadul shvaća na koje se škole prijavljuju, njezin je popis programa Federalno financiranih MD-PHD-a sve kraći, dok je popis MD programa (koji se ne oslanjaju izravno na savezno financiranje) duže. Ali neizvjesnost je “neće me zaustaviti, a mislim da ni to neće zaustaviti moje vršnjake”, kaže ona.

U međuvremenu, Cooper, Blekhman i drugi fokusiraju se na načine kako bolje podržati i educirati svoje pripravnike – ne samo o tome kako funkcionira savezno financiranje, već i kako nastaviti dalje. “Mi samo želimo da ljudi iz laboratorija rade svoju sjajnu znanost bez egzistencijalnog straha oko toga kako im se plaćaju”, kaže Cooper.