Komet 3I/Atlas se nastavlja biti pun iznenađenja. Osim što je tek treći međuzvjezdani objekt ikada otkriven, nova analiza pokazuje da proizvodi emisije hidroksila (OH), pri čemu ti spojevi odaju prisutnost vode na njegovoj površini. Do ovog otkrića došao je tim istraživača sa Sveučilišta Auburn u Alabami koristeći NASA-in opservatorij Neil Gehrels Swift, a opisano je u studiji objavljenoj u The Astrophysical Journal Letters.
Hidroksilne spojeve moguće je otkriti putem ultraljubičastog potpisa koji proizvode. Ali na Zemlji je mnogo UV valnih duljina blokirano atmosferom, zbog čega su istraživači morali koristiti Neil Gehrels Swift Observatory—svemirski teleskop bez smetnji koje doživljavaju opservatoriji na Zemlji.
Voda je prisutna u gotovo svakom kometu viđenom u Sunčevom sustavu, toliko da se kemijske i fizičke reakcije vode koriste za mjerenje, katalogiziranje i praćenje ovih nebeskih objekata i kako reagiraju na toplinu sunca. Pronaći ga na 3I/ATLAS-u znači moći proučavati njegove karakteristike koristeći istu ljestvicu koja se koristi za obične komete, a ove informacije bi u budućnosti mogle biti korisne informacije za proučavanje procesa kometa koji također nastaju u drugim zvjezdanim sustavima.
“Kada detektiramo vodu – ili čak njen slabašni ultraljubičasti odjek, OH – s međuzvjezdanog kometa, čitamo poruku s drugog planetarnog sustava”, rekao je Dennis Bodewits, fizičar sa Sveučilišta Auburn koji je surađivao u istraživanju, u izjava za medije. “To nam govori da sastojci za kemiju života nisu jedinstveni samo za nas.”
Kometi su smrznute komade stijena, plinova i prašine koji obično kruže oko zvijezda (iznimka su tri do sada pronađena međuzvjezdana objekta). Kad su daleko od zvijezde, potpuno su zamrznuti, ali kako se približavaju, sunčevo zračenje uzrokuje zagrijavanje i sublimaciju njihovih zamrznutih elemenata—pretvore se iz krutog u plin—pri čemu se dio tog materijala emitira iz jezgre kometa zahvaljujući energiji zvijezde, formirajući “rep”.
No s 3I/ATLAS-om prikupljeni podaci otkrili su neočekivani detalj: proizvodnja OH od strane kometa već se događala daleko od sunca – kada je komet bio više od tri puta dalje od sunca nego Zemlja – u području Sunčevog sustava gdje temperature obično nisu dovoljne da lako proizvedu sublimaciju leda. Međutim, već na toj udaljenosti, 3I/ATLAS je ispuštao vodu brzinom od oko 40 kilograma u sekundi, što je protok usporediv – objašnjavaju autori studije – s protokom “hidranta maksimalne snage”.
Čini se da ovaj detalj ukazuje na složeniju strukturu od one koja se obično opaža kod kometa u Sunčevom sustavu. To bi se, primjerice, moglo objasniti prisutnošću malih fragmenata leda koji se odvajaju od jezgre kometa, a zatim isparavaju toplinom sunčeve svjetlosti, nastavljajući hraniti plinoviti oblak koji okružuje nebesko tijelo. To je nešto što je dosad opaženo samo na malom broju iznimno udaljenih kometa, a što bi moglo pružiti dragocjene informacije o procesima iz kojih je 3I/ATLAS nastao.
“Svaki međuzvjezdani komet dosad bio je iznenađenje”, rekao je Zexi Xing, istraživač sa Sveučilišta Auburn i koautor otkrića, u izjava za medije. “Oumuamua je bio suh, Borisov je bio bogat ugljičnim monoksidom, a sada ATLAS ispušta vodu na udaljenosti na kojoj to nismo očekivali. Svaki od njih prepisuje ono što smo mislili da znamo o tome kako se planeti i kometi formiraju oko zvijezda.”
Ova se priča izvorno pojavila na ŽIČAN Italia a preveden je s talijanskog.