Čak i Linus Torvalds sada vibe kodira

Linus Torvalds počeo je eksperimentirati s tzv. vibe kodiranjem. Da, zaista.
Umjesto da sam piše sav kod, koristi Googleov AI pomoćnik Antigravity za generiranje dijelova novog hobi-projekta. Time je postao najistaknutiji programer do sada koji je javno prihvatio ovaj brzo rastući, ali često ismijavani pristup programiranju vođenom umjetnom inteligencijom.

Važno je naglasiti da Torvalds ne koristi AI na projektima koji su ga proslavili – Linuxu i Gitu – niti na svom najpoznatijem hobi-projektu, ronilačkom softveru Subsurface. Umjesto toga, riječ je o malom i nepretencioznom programu nazvanom AudioNoise, sporednom projektu fokusiranom na digitalne audio efekte i obradu signala. Projekt je nastao nakon što je Torvalds izradio fizičke gitarske pedale kako bi bolje razumio audio elektroniku. Te pedale danas poklanja programerima kernela, a jednu je nedavno darovao i Billu Gatesu.

Dok je C komponente AudioNoisea pisao ručno, za Python alat za vizualizaciju audio uzoraka okrenuo se Antigravityju. Otvoreno priznaje da se, kada radi u jezicima koje slabije poznaje, često oslanja na postojeće mrežne isječke koda. U tome, realno, nije usamljen.

Godinama je Stack Overflow bio prvo odredište za programere koji su tražili brze odgovore i primjere koda. Danas su tu ulogu u velikoj mjeri preuzeli AI alati poput Microsoft Copilota, ChatGPT-a i DeepSeeka, posebno kada je riječ o brzom rješavanju programerskih problema.

U README datoteci projekta Torvalds je napisao da je „Python alat za vizualizaciju u osnovi nastao vibe kodiranjem“, dodajući kako je „izbacio posrednika – sebe – i jednostavno upotrijebio Google Antigravity za izradu vizualizatora audio uzorka“. Time je jasno dao do znanja da je generirani kod bio dovoljno dobar da nije osjećao potrebu ručno ga ponovno implementirati.

Što je zapravo vibe kodiranje?

Vibe kodiranje je pristup razvoju softvera u kojem programer opisuje zahtjeve prirodnim jezikom, a AI model zatim generira izvršni kod. Za razliku od klasičnih AI alata za „pair programming“, gdje se pretpostavlja da će programer detaljno pregledati i doraditi svaki redak, vibe kodiranje često znači prihvaćanje AI-jevog izlaza gotovo u cijelosti te iteriranje kroz nove upite, umjesto izravnog uređivanja koda.

Veliki dobavljači već aktivno promoviraju ovakav način rada. Google nudi “Vibe Code with Gemini” za pretvaranje ideja u aplikacije unutar AI Studija, dok se Antigravity integrira u prilagođenu verziju Visual Studio Codea putem Windsurfa, omogućujući konverzacijsko kodiranje izravno u IDE-u. Zagovornici tvrde da ovaj pristup oslobađa programere da se usredotoče na namjenu i dizajn proizvoda, dok AI preuzima šablonski i niskorazinski dio implementacije.

Međutim, takav pristup može dovesti do ozbiljnih problema kada se primjenjuje na kompleksne i kritične sustave. Andrej Karpathy, jedan od vodećih ljudi u području umjetne inteligencije i autor izraza vibe kodiranje, sam je upozorio:
„Nije loše za jednokratne vikend-projekte… ali to zapravo nije pravo kodiranje – samo gledam, govorim, pokrećem stvari i copy-pasteam, i uglavnom nekako radi.“

Upravo to je i Torvalds učinio: iskoristio je vibe kodiranje za mali, nekritični projekt. Suprotan primjer dolazi od Jasona Lemkina iz SaaStr zajednice, koji je naveo da je vibe-projekt izrađen u Replitu „puknuo tijekom code freezea, ugasio se i izbrisao cijelu bazu podataka“.

Povijesno gledano, Torvalds je bio izrazito skeptičan prema razvojnim prečacima temeljenima na hypeu, zbog čega je njegova javna uporaba vibe kodiranja posebno zanimljiva. Jedan popularan komentar parafrazirao je njegov stav uz šalu da je „vibe kodiranje vrlo neučinkovito, ali zabavno“.

Ta kombinacija sarkazma i pragmatizma dobro opisuje njegov pogled: vibe kodiranje može biti zabavno i korisno, ali samo ako se koristi na čvrstim temeljima znanja, a ne kao štaka za one koji ne razumiju što njihov kod radi. Time Torvalds jasno pozicionira AI kao alat, a ne kao zamjenu za stručnost.

Zanimljivo je i da Linux zajednica sve više koristi AI u poslovima održavanja koda. Iako je Torvalds nedavno rekao da „mrzi cijelu temu AI-ja, ne zato što mrzi AI, nego zato što je riječ o čistom hypeu“, istovremeno se opisao kao „veliki vjernik u AI kao alat“.

Ako čak i kreator Linuxa danas eksperimentira s vibe kodiranjem, rasprave o kvaliteti koda, održivosti i ulozi programera zasigurno će se intenzivirati. Za mnoge developere koji su se do sada načelno opirali AI-ju, Torvaldsov pragmatičan primjer mogao bi biti dovoljan poticaj da barem – na pravom projektu – puste da „vibre“ napišu nekoliko funkcija.