Nedavni kozmološki Model kombinira dvije najekscentričnije ideje u suvremenoj fizici kako bi objasnio prirodu tamne tvari, nevidljive tvari koja čini oko 85 posto sve materije u svemiru. Da bismo to razumjeli, potrebno je pogledati dalje od Velikog praska koji svi znamo i razmotriti dva koncepta koji se rijetko presijecaju: ciklički svemiri i primordijalne crne rupe.
Drugačija vrsta multiverzuma
Postoje različite verzije “multiverzuma”. Najpopularniji model – onaj Marvel Cinematic Universe – predlaže da postoji onoliko svemira koliko ima mogućnosti i da su te verzije stvarnosti paralelne. Fizika predlaže nešto trezvenije i matematički dosljednije: kozmički odskok.
U ovom modelu, svemir nije rođen iz singularnosti, već se širi, skuplja i ponovno širi u beskrajnom ciklusu. Svaki “svemir” nije paralelan, već sekvencijalan – to jest, jedan nastaje iz pepela prethodnog.
Je li moguće da nešto preživi kraj svog svemira i izdrži u sljedećem? Prema radu objavljenom u Fizički pregled Dda. Autor Enrique Gaztanaga, profesor istraživanja na Institutu za svemirske znanosti u Barceloni, pokazuje da bi svaka struktura veća od oko 90 metara mogla proći kroz konačni kolaps svemira i preživjeti odskok. Ti “relikti” ne samo da bi postojali, već bi također mogli dati sjeme formiranju divovskih, neobjašnjivih struktura uočenih u ranim fazama današnjeg svemira. Štoviše, mogli bi biti ključ za razumijevanje tamne tvari.
Desetljećima je dominantno objašnjenje tamne tvari bilo da se radi o nepoznatoj čestici ili česticama. Ali nakon godina eksperimenata bez izravnih detekcija, fizičari su počeli istraživati alternative. Jedan od njih predlaže da tamna tvar nije egzotična čestica, već obilna populacija malih crnih rupa koje previđamo.
Ideja je privlačna, ali ima ozbiljan problem. Da bi te crne rupe mogle objasniti tamnu tvar, morale bi postojati od najranijih trenutaka svemira, mnogo prije nego što su se prve zvijezde mogle urušiti. Postoje naznake da bi ti objekti mogli postojati, ali nedostaje uvjerljiv fizički mehanizam koji bi objasnio njihovo porijeklo.
Svemir rođen s crnim rupama
Ovdje blista Gaztanagin novi predloženi model. Ako kozmičko odbijanje omogućuje kompaktnim strukturama da prežive kolaps prethodnog svemira, tada bi sadašnji svemir već bio rođen s već postojećim crnim rupama. Oni ne bi morali biti generirani ekstremnim fluktuacijama ili fino podešenim inflatornim procesima, već bi jednostavno bili prisutni od prvog trenutka.
Pretpostavka ima potencijal riješiti dvije zagonetke odjednom: porijeklo crnih rupa i prirodu tamne tvari. Ako je ovaj model točan, tamna tvar ne bi bila misterij ranog svemira, već naslijeđe kozmosa koji prethodi našem.
“Puno posla još treba obaviti”, rekao je Gaztanaga, također istraživač na Institutu za kozmologiju i gravitaciju na Sveučilištu u Portsmouthu, u članku za Razgovor. “Ove ideje moraju se testirati u odnosu na podatke – od pozadine gravitacijskih valova do istraživanja galaksija i preciznih mjerenja kozmičke mikrovalne pozadine.”
“Ali mogućnost je velika”, dodao je. “Svemir možda nije jednom nastao, ali se možda vratio. A tamne strukture koje danas oblikuju galaksije mogle bi biti relikvije iz vremena prije Velikog praska.”
Ova se priča izvorno pojavila u WIRED na španjolskom a preveden je sa španjolskog.