OVAJ ČLANAK JE ponovno objavljeno iz Razgovor pod a Licenca Creative Commons.
Čini se da broj ljudi koji čitaju iz zabave stalno opada. Pedeset posto odraslih u Ujedinjenom Kraljevstvu kaže da ne čita redovito (porast u odnosu na 42 posto u 2015.), a gotovo svaki četvrti mladi u dobi od 16 do 24 godine kaže da nikada nije čitao, prema istraživanje The Reading Agency.
Ali koje su implikacije? Hoće li to što ljudi daju prednost videu u odnosu na tekst utjecati na naš mozak ili našu evoluciju kao vrste? Kakvu strukturu mozga zapravo imaju dobri čitatelji? Moj nova studijaobjavljeno u NeuroImageu, doznaje se.
Analizirao sam podatke otvorenih izvora više od 1000 sudionika kako bih otkrio da čitatelji različitih sposobnosti imaju različite osobine u anatomiji mozga.
Struktura dviju regija u lijevoj hemisferi, koja su ključna za jezik, bila je različita kod ljudi koji su bili dobri u čitanju.
Jedan je bio prednji dio temporalnog režnja. Lijevi temporalni pol pomaže u povezivanju i kategoriziranju različitih vrsta značajnih informacija. Sastaviti značenje riječi kao što je nogaovo područje mozga povezuje vizualne, senzorne i motoričke informacije prenoseći kako noge izgledaju, osjećaju se i pokreću.
Drugi je bio Heschlov girus, nabor na gornjem temporalnom režnju u kojem se nalazi slušni korteks (korteks je najudaljeniji sloj mozga). Bolja sposobnost čitanja povezana je s većim prednjim dijelom temporalnog režnja u lijevoj hemisferi u usporedbi s desnom. Ima smisla da veće područje mozga posvećeno značenju olakšava razumijevanje riječi, a time i čitanje.
Ono što se može činiti manje intuitivnim jest da bi slušni korteks bio povezan s čitanjem. Nije li čitanje uglavnom vizualna vještina? Ne samo. Da bismo uparili slova s glasovima govora, prvo moramo biti svjesni zvukova jezika. Ovaj fonološka svijest je a dobro uspostavljeni prethodnik za razvoj čitanja kod djece.
Tanji lijevi Heschlov girus prethodno se povezivao s disleksijom, koja uključuje ozbiljne poteškoće u čitanju. Moje istraživanje pokazuje da ova varijacija u kortikalnoj debljini ne povlači jednostavnu granicu između ljudi s disleksijom ili bez nje. Umjesto toga, obuhvaća veću populaciju, u kojoj je deblji slušni korteks povezan s vještijim čitanjem.
Zašto je veličina važna
Je li deblje uvijek bolje? Što se tiče kortikalne strukture, ne, ne nužno. Znamo da slušni korteks ima više mijelina u lijevoj hemisferi većine ljudi. Mijelin je masna tvar koja djeluje kao izolator za živčana vlakna. Povećava brzinu neuronske komunikacije i također može izolirati stupce moždanih stanica jedne od drugih. Neuralni stupovi vjeruje se da funkcioniraju kao male procesne jedinice.
Može se smatrati da njihova povećana izolacija i brza komunikacija u lijevoj hemisferi omogućuju brzu, kategoričku obradu potrebnu za jezik. Moramo znati koristi li govornik kategoriju d ili t kada se kaže draga ili suza nego detektirati točnu točku u kojoj glasnice počinju vibrirati.