Chikowore kaže da postoje mnoga moguća objašnjenja za to, u rasponu od još uvijek neotkrivenih genetskih varijanti do fiziološke strukture gušterače. Posljednja teorija proizlazi iz Istraživanje provedeno u Istočnoj Africišto je otkrilo da neki muškarci razvijaju dijabetes tipa 2 unatoč zdravoj težini. An tekuća studija Na čelu s Ugandom Vijeće za medicinska istraživanja, u partnerstvu s istraživačima u Velikoj Britaniji, mjeri veličinu gušterače kod takvih muškaraca i procjenjuje njegovu funkciju.
“Čini se da ovi slučajevi nisu povezani s masnoćom, pa želimo pokušati i razumjeti što se događa”, kaže Chikowore. “Je li to genetika? Ili zbog načina na koji se razvijala gušterača? Neki znanstvenici misle da je povezana s pothranjenom u ranom životu, što je utjecalo na razvoj beta stanica kako ne bi proizvodili toliko inzulina.”
Osim što otkriva put do novih tretmana, razumijevanje ovih slučajeva moglo bi dovesti do poboljšanih alata za probir. Trenutno su zlatno standardni metode dijagnosticiranja i procjene progresije dijabetesa tipa 2 postaju testovi glukoze u plazmi, koji mjere šećer u krvi nakon posta, i HBA1C krvni test, koji otkriva razinu kemijskog spoja nazvanog HBA1c koji ukazuje na razinu šećera u krvi tijekom vremena. No, pokazuje se da su takvi testovi neučinkoviti kod neke populacije.
Prošle godine Glavna studija Istaknuto je da je značajnom broju ljudi afričkog porijekla dijagnosticiran dijabetes tipa 2 mnogo kasnije nego što bi mogli biti, jer oni imaju nedostatke u enzimu zvanom G6PD. Ova genetska varijacija je relativno čest U dijelovima subsaharske Afrike jer pruža zaštitu od teške malarije, ali također smanjuje razinu HBA1C, čineći da je izgleda kao da je razina šećera u krvi zdravije nego što zapravo jesu. Studija je pokazala da mnogi od ovih bolesnika na kraju doživljavaju komplikacije koje se mogu spriječiti poput dijabetičke retinopatije, što može uzrokovati sljepoću.
U međuvremenu, istraživači poput Julia Goedecke, profesorica i glavna specijalistička znanstvenica iz Južnoafričkog vijeća za medicinska istraživanja, otkrili su da upotreba glukoze u plazmi kao način dijagnosticiranja dijabetesa tipa 2 kod afričkih žena sklona je neučinkovitom, jer pretpostavlja da pacijent nosi značajnu količinu jetre. “Glukoza na post često se koristi kao marker rizika od dijabetesa, ali to je zato što je jetrena masnoća veliki pokretač razine glukoze na post”, kaže Goedecke. “U Afrikancima je to zapravo loš marker, jer većina žena koje se pojavljuju s dijabetesom ima nisku jetrenu masnoću, tako da vam često nedostaje dijabetes ako uzmete samo vrijednost glukoze u postu.”
Umjesto jetrene masnoće, Istraživanje Goedeckea je ukazao da mnoge od tih slučajeva pokreće oštećena sposobnost čišćenja inzulina iz krvotoka, zbog čega su ljudi već imali nenormalno visoku razinu inzulina.
Goedecke i drugi sada provode studiju koja uključuje muškarce i žene iz južnoafričkog grada Soweto, razne zajednice širom Gane i ganske imigrante u Njemačku i Nizozemsku. Oni će redovito procjenjuju niz bioloških karakteristika tijekom niza godina. “Nadamo se da će nam ovi podaci također bolje razumjeti mehanizme koji su uključeni u bolest i ideje za intervencije kako bismo ih pokušali spriječiti”, kaže ona.
Iako bi istraživanje dijabetesa širom Afrike trebalo imati izravan utjecaj na pacijente u regiji, Chikowore vjeruje da bi to moglo imati koristi i svima kod bolesti. Razumijevanje zašto su podsaharske afričke žene, na primjer, otpornije na dobivanje jetrene masti, na primjer, moglo bi dovesti do razvoja lijekova koji mogu poboljšati metaboličko zdravlje u drugim etničkim skupinama. “S raznolikošću imate oba kraja spektra: ljudi koji su osjetljivi i ljudi koji su zaštićeni”, kaže on. “I imamo veće šanse da te ljude pronađu u Africi nego bilo gdje drugdje.”
Kao primjer onoga što bi moglo biti moguće, Chikowore navodi kako su genetske studije u afričkoj populaciji dovele do razvoja nove klase lijekova za snižavanje kolesterola, pri čemu je jedna tvrtka čak istraživala uređivanje gena za liječenje pacijenata. “Zamislite da bismo jednog dana mogli učiniti isto za dijabetes”, kaže on. “Genetski informirani lijek koji ljude može učiniti otpornim na dijabetes. Mislim da to svijet traži.”