Tijekom njihova preleta udaljene strane Mjeseca, astronauti Artemisa II na svemirskoj letjelici Orion vidjeli su čak šest bljeskova koji su izranjali s Mjesečeve površine. Iznenađujuće, bili su svjedoci malih meteorita koji su udarali o tlo i stvarali kratke bljeskove svjetlosti.
NASA-ina kontrolna soba snimila je iznenađenje tima tijekom livestreama misije, iako kamere nisu uhvatile bljeskalice. Prema riječima astronauta, bljeskovi su bili bijeli ili plavo-bijeli i trajali su manje od sekunde. Kamere koje su koristili za dokumentiranje Mjeseca nisu bile dovoljno brze da ih snime.
Posada je letjela između 6000 i 7000 kilometara daleko. U normalnim uvjetima, ovi utjecaji bi prošli nezapaženo. Međutim, u to su vrijeme proučavali pomrčinu Sunca, koja je ostavila suprotnu stranu Mjeseca potpuno tamnom. Taj ekstremni kontrast omogućio im je da razlikuju kratke bljeskove koji su izranjali s površine.
Prije puta, tim Artemisa II trenirao je identificirati moguće udarce meteorita na Mjesec. Odmah su prepoznali što vide i prijavili to prema svojim protokolima. NASA kasnije potvrđeno da se radi o prirodnim sudarima na satelitu, scenarij koji prate godinama. Agencija još nije objavila priopćenje, no razgovor je snimljen na YouTube livestreamu.
Problem meteorita na Mjesecu
Otkako se pojavila ideja o izgradnji trajnih lunarnih baza, različiti timovi procjenjivali su rizike za buduće stanovnike. Danas su dva glavna izazova “mjesečevi potresi” i udari meteorita. Za prve, postoje planovi za instaliranje seizmografa koji će pomoći u razumijevanju fenomena. Astronomi već znaju približnu učestalost meteorita, a opažanja poput šest nedavnih bljeskova pomažu u poboljšanju postojećih modela.
Na Zemlji atmosfera uništi većinu meteorita prije nego što dođu do tla. Prođu samo oni veći, a to je rijedak scenarij. Mjesecu nedostaje taj zaštitni sloj, što znači da svaki fragment svemirskog kamena na kraju udari u površinu. To dokazuju stotine milijuna lunarnih kratera.
U istraživanju svemira čak i mali objekti mogu predstavljati rizik. Na primjer, mikrometeorit koji putuje desecima kilometara u sekundi može probušiti tanke materijale ili oštetiti bitnu opremu. Fragmenti čija površina prelazi centimetar djeluju kao visokoenergetski projektili, slični mecima, i mogu ugroziti stanište. Objekti veći od 1 metra u promjeru stvaraju kratere; iako su iznimno rijetki, predstavljaju stvarni rizik.